U nedelju 06.oktobra u jutarnjim i prepodnevnim satima na Begluku, posle više godina, određene stvari ponovo će doći na svoje mesto. Naime, biće to prvi dan rada stare - nove pijace kod Svaštara. Obećanje vlasti i želja građana je ispunjena. Pijaca se sa Rajčura vratila na Begluk. U novom i modernijem ruhu, prilagođeno vremenu u kome živimo.
Pre dve godine predsednik opštine Paroški u jednoj od izjava za javnost najavio je da se razmišlja da pijaca, koja je bila decenijama jedan od temeljnih stubova na kome se oslikava život Begluka, ponovo zaživi, da se nakon višegodišnjeg izgnanstva usled jedne nespretne i loše odluke lokalne vlasti s' početka druge decenije 21. veka i preseljenja na Rajčur, vrati kući i ponovo bude ono što je bila oduvek. Rekao je tada Paroški:
- Učinićemo sve da prostor na kome je bila pijaca na Begluku bude ponovo funkcionalan i bezbedan. Ne treba praviti staze tamo gde mi mislimo da je potrebno. Ako već postoji utaban put, treba ga iskoristiti.
Tako je i bilo. Od razmišljanja do realizacije ideje stiglo se relativno brzo.Plato kod Svaštara je uređen, tezge su postavljene, udaren je novi asfalt, postavljene su i klupe za sedenje i odmor, a tu je i nova savremena česma koja je arhitektonski uklopljena u prostor koji sada krasi ovaj deo Srbobrana. Tu su nove žardinjere sa cvećem, zasađene su tuje, sve u svemu sve je spremno za nedelju i prvi radni dan nove, a stare pijace.
- Živim ovde 80 godina i nikad ovako lepo nije bilo ovde. Jedva čekam nedelju da sretnem ljude sa kojima sam se redovno viđala svake nedelje, nekad dok je ovde bila pijaca. Jako lepo je uređeno sve, samo moramo da čuvamo ovo što je napravljeno, kazala nam je jedna naša sugrađanka danas dok smo pravili ove fotografije i dodala:
- Poručila bih opštinarima da ne štede i da postave obavezno par kamera ovde, pa ako neko krene da pravi nered i uništava ovu lepotu, da se zna ko je, pa po džepu. Moramo da se naučimo reda i da poštujemo ono što napravimo, inače ništa nam ne vredi.
Ako bi smo rekli da je Begluku ponovo vraćena duša, nekom bi sigurno zazvučalo pretenciozno, ali ako znamo da je neponovljivi Momo Kapor svojevremeno rekao da je na svetu malo mesta na kojima možete da upoznate dušu jednog naroda kao što su pijace, onda ova rečenica dobija na težini. Pijaca na Begluku dobila je novi život, radnici JKP Graditelj koji su vredno radili na uređenju podarili su joj novi izgled, a da li će imati značaj koji je imala nekad, videćemo, to zavisi od svih nas koji ćemo tamo kupovati, prodavati, susretati se i deliti nedeljna jutra.
Vidimo se u nedelju na pijaci na Begluku, a mi vam donosimo priču koju je napisao pomenuti Momo Kapor, a govori upravo o duhu i značaju pijaca kod našeg naroda:
Onaj ko ne odlazi na pijacu nikada neće upoznati srpski narod. Jeste da taj narod voli da zakine na kantaru, jeste da voli da ukrade, jeste da voli da se cenjka, ali kad završi s tim i kad uspe u toj svojoj sitnoj igri kada čovek raširi zembilj da mu u njega saspe luk ili krompir, tačno onda, kad je prevara gotova, a s lukavstvom i kaišarenjem završeno, seljak će vas pogledati, onako iskosa, malo ispod oka, setiće se na trenutak Boga, i jednim širokim pokretom, kao da blagosilja, dometnuće jedan krompir ili glavicu luka više da se iskupi pred ljudima i pred nebom!
"Ajde", kazaće, "nećemo ni ti ni ja zbog ovoga da propadnemo!"
Na Zapadu vam niko neće zakinuti ni gram (tamo su vage i duše elektronske), ali vam neće ni dodati na kupljeno ni zrnce leće više nego što ste platili. Neka mi zakinu i pola kile; onaj jedan jedini krompir pride dragoceniji mi je od čitave berbe krompira u Ajdahu!
Još nešto, naš narod poseduje urođenu megalomaniju...
Nikada vam ne stave na kantar onoliko koliko tražite, uvek više. Ako želite kilogram jabuka, na kantaru se uvek nekako nađe kilo i po i uvek vas seljanka pita je l' može dva kila?
Vi kažete da hoćete samo kilo, a ona već stavila dva i savetuje vam: "Uzmi, bre, dva! Bolje da pretekne nego da ti nedobudne!"
S.N.
Powered by Koobi:CMS 7.72 © Bitskin® Webdesign