Vrh

Tvoja trenutna lokacija:  Index / Info / Vesti / Žene koje pomeraju granice

NA KROVU EVROPE!!!


Ona obara sopstvene rekorde i osvaja planinske vrhove. Njen poslednji uspeh je uspon na 5.642 metra nadmorske visine. Ona je jedna od nas, zove se Ljubica Debeljački.Ovo je njena priča zabeležena tokom osvajanja planinskog vrha Elbrus i putovanja u Rusiju. Inače, za one koji ne znaju, Elbrus je najviši vrh Evrope i Rusije i nalazi se na Kavkazu.


Kada smo saznali za njen poslednji uspeh, uz čestitke, zamolili smo Ljubicu da nam ukratko prepriča ovo nezaboravno iskustvo. Znali smo da ima fotografije (danas ih objavljujemo), ali nismo znali da ima dnevnik koji je vodila sve vreme ovog velikog ličnog iskušenja i toko boravka na ovom nesvakidašnjem putovanju.

Zahvaljujući poverenju, Ljubica nam je ustupila ovaj dnevnik koji je svedočanstvo o tome kako je jedna devojka iz vojvođanske ravnice uspela ono o čemu mnogi maštaju i koliko je trebalo nadahnuća da bi se stiglo na vrh 

Nadamo se da ćete uživati čitajući njen dnevnik kao i u fotografijama koje su nastale tokom ovog planinarskog podviga. Evo dnevnika:

17.06. četvrtak

U 12:00 sam se uputila ka Aerodromu „Nikola Tesla“ u Beogradu, gde sam imala let za Moskvu u 14:45h po našem lokalnom vremenu.

U Moskvu, na aerodrom „Šeremetjevo“ stižemo u 15 minuta do 18h, po njihovom lokalnom vremenu u 15 minuta do 19h.

Imali smo pauzu između letova 5h, u 1h ujutro polećemo ka Mineralnim vodama, gde stižemo oko 3h ujutro, prepakujemo se u kombi, i nakon skoro 3h stižemo na naše kranje odredište Terskol 2100mnv.

18.06. petak

Oko 6h ujutro stižemo u Terskol 2100mnv, nakon prepakivanja i smeštanja u sobe, polazimo na pešačenje u 8h ujutro.

Staza nije previše zahtevna, snega nema ni malo, vodopadi su na sve strane, raslađujemo se i idemo do vrha Piket 3.370mnv koji se nalazi blizu opservatorije, na njemu povodimo jedan sat, počinjemo sa aklimatizovanjem.

Sa pešačenja se vraćamo u 16h popodne, umorni od šetnje i puta, osvežavamo se u sobama, pripremamo opremu za sutrašnji dan i odlazimo na spavanje.

19.06. subota

U 8h ujutro polazimo sa kompletnom opremom i sa po 20 litara vode u mesto po nazivu Azau, gore na gondolu, koja nas izbacuje malo ispod prvog kampa Garabaši 3.800mnv. Smeštamo se u kontejnere, ostatak dana provodimo u laganoj šetnji i navikavanju na datu visinu.

20.06. nedelja

Aklimatizaciona šetnja do sledećeg doma Prijut 4.050mnv, čak i nešto malo višlje, na oko 4.400mnv i povratak u Garabaši.

21.06. ponedeljak

Sa komplet opremom idemo u Prijut, gde ostavljamo stvari i idemo na aklimatizacionu šetnju do 4.800mnv, gde takođe provodimo neko vreme i silazimo u Prijut.

22.06. utorak

Dan predviđen za odmor i boravak na visini, šetamo se okolo, silazimo do Garabašija na ručak, vraćamo nazad u Prijut, šetamo okolo, čitav dan provodimo napolju na vazduhu.

U 17h popodne odlazimo na spavanje, kako bismo u ponoć krenuli na uspon.

23.06. sreda

U ponoć smo krenuli na uspon, negde oko 4h ujutro sviće, i vreme počinje da se kvari na visini od 5.000mnv, nastavljamo dalje, po magli, vetru, počinje sneg da pada, uslovi su sve rigorozniji. Dolazimo do sedla 5400 mnv, i donosimo odluku da nećemo rizikovati dalje, vreme uopšte nije milosrdno, može čak biti i opasno, i silazimo nazad u Prijut. Ostatak dana smišljamo šta ćemo dalje, da li pokušavati sutra ili ne. Odluka pada da ćemo ipak pokušati, i odlazimo na spavanje nešto ranije kako bi se što bolje odmorili za sutra dan.

24.06. četvrtak

Ustajemo u 3h ujutro, pakujemo se i idemo na Ratrak, koji nas izbacuje kod stene Pastuhove na 5.000 mnv, odakle po izuzetno jakom vetru idemo do sedla, gde vadmo cepine, ostavljamo po štap i krećemo gore ka vrhu. Uspon od sedla do vrha ide sporo, kolone su velike, grupe ispred nas dosta spore, no mi strpljivo napredujemo i po našem lokalnom vremenu 24.06. u 7 i 15 minuta izlazimo na vrh Elbrus 5.642mnv. Nakon brzinskog slikanja i „bacanja“ pogleda okolo silazimo dole, kako bi se zaštitili od vetra koji je po procenama domaćeg stanovništva duvao preko 70km/h. Lagani silazak, sa pauzama na svakih 400m visine, oko 12h stižemo do Garabašija 3.800mnv, gde pravimo poveću pauzu. Smeštamo se u gondole, i silazimo do polaznog mesta Azau, gde je temperaturna razlika iznosila bar 20 stepeni u odnosu na vrh. Hvatamo „ taxi „ i idemo do Terskola, na naše polazno mesto, smeštamo se u sobe, osvežavamo se, i osvešćujemo činjenicu gde smo tog dana bili i šta smo zaista postigli.

Sve vreme se fizički osećam odlično, ne bolu me noge, nemam nikakvih poteškoća tog tipa. Mučila me je visina sve do druge večeri na Prijutu nisam dobro spavala i svako jutro sam ustajala sa glavoboljom. Nalivala sam se vodom i za 4 dana sam popila 20l. Ujutro pre pešačenja sam pila Nimulid, i kada krenemo u šetnju sve popušta. Disala sam relativno normalno, u skladu sa koncentracijom kiseonika u vazduhu, ništa neobično. Merili su nam saturaciju svakog dana, uvek sam imala rezultate ispod proseka, osim poslednje večeri, kada sam se izgleda privikla na visinu i sve što ona nosi. Manju saturaciju uopšte nisam fizički osećala, trudila sam se da je rešim tako što sam svo slobodno vreme koje sam imala provodila napolju na čistom vazduhu i disala. Noć pre ponovnog završnog uspona sam popila Rehidrant, koji je izazvao jaku dijareju i osećaj mučnine koji me je pratio čitavim usponom. Dijareju sam zaustavila lekovima, a mučnina je ostala. Osetila sam pad energije, blagu iscrpljenost ali sam i pored toga uspela u onome što sam zamislila. 

Mogu samo da primetim da sam zaista zadovoljna učinjenim, nije da sam sumnjala u sebe, ali sam bila svesna da šansa da popnemo postoji isto onolika kolika i da ne uspemo. Zadovoljna sam kako sam se uklopila u ekipu koja mi je bila potpuno strana, kako sam funkcionisala u timu, bila strpljiva u šetnjama, pripremama hrane i svemu ostalom. Nije bilo eskalacija, a ona euforija pred uspon će me još dugo držati sigurna sam. Sam izlazak na vrh je kao u vakumu, svestan si šta radiš, radiš to polako, odrađuješ fotke i ostalo, i silaziš. Možda me je taj vetar omeo da uživam u trenutku na vrhu, ali me nije sprečio da uživam u povratku i dičim se sama sobom na učinjenom.

S.N.

Ovaj medijski prilog je deo projekta "ŽENE KOJE POMERAJU GRANICE" koji je finansijski podržan od strane opštine Srbobran. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

 

 

 



 

Postavio: Administrator dana 2021.08.13   |  Ocena:  

 

                                    

 

Glasaj
     

Komentar na ovu vest mogu ostaviti samo registrovani korisnici našeg portala!
 Prijavi se
PESMA DANA

Pretraga
Prenos Skupštine
Partneri
Oglasi
Srbobran.net
Instagram
Termoglas
Reklam Dizajn
Raspored sahrana
Apolon
Pc world
Old Times Pub
King
gold cakes
Minipani
Index
Ignis
Kos
Statistika







Ko je online?
clanova: 0, gostiju: 106
                              
stampaj | Powered by Koobi:CMS 7.72 © Bitskin® Webdesign | Redakcija | Lesezeichen / Weitersagen