Vrh

Tvoja trenutna lokacija:  Index / Info / Društvo

BEĆAR PAPRIKAŠ!


Prepodne u Cabbage pub-u ima svoje draži. Susreću se generacije i pričaju se različite priče. Osvežavaju se sećanja, prepričavaju se uspomene. Dok smo slušali radio "Osmeh Vojvodine" za šankom, gazda Šole i ja uz espresso i kiselu vodu, na 36 stepeni u hladu, setili smo se "Čarde" koja se nekad nalazila, s' one strane mosta, tamo gde je danas kafana "Proleće".


U jednom trenutku sa radija se začula "Do it again", pesma jedne od legendarnih super grupa sedamdesetih godina - Steely Dan. Bilo je to dovoljno da se setim da sam prvi put tu pesmu i za tu grupu čuo baš u Čardi koju je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina držao izvesni Joška iz Feketića. Jedan od onih tamnoputih Mađara koji umeju da budu izrazito lepi muškarci. Imao je one dugačke brkove, tako da je često delovao namrgođeno i vrlo malo je pričao. On je bio gazda i konobar, a njegova mati je bila kuvarica.

- Brate, mi smo tamo slušali Deep Purple sa ploča, reče Šole, na ovu moju opasku da sam Steely Dan čuo prvi put u Čardi.

- Kakvo je to bilo mesto za odrastanje, dodaje gazda Šole.

Takvog lokala nije bilo u okolini. Bio je to pravi i jedini rokerski restoran. Za šankom su umesto šank stolica bila sedla, tako da smo se svi otimali kako bi seli za šank i bili barem na trenutak kauboji, dok je iz svoje velike i probrane fonoteke LP ploča, Joška birao šta će se slušati. Ogromni zvučnici u šanku umeli su da zagrme "Tush" od grupe ZZ Top. Mladi, nadobudni i fascinirani muzikom koja je bila sirovi rock and roll pun nezaboravnih gitarskih rifova, maštali smo o tome kako, što bi rek'o Rundek "sa par mamuza od zlata", kao Šejn jašemo po nepreglednim prerijama Texasa.

A slušali su se i Pink Floyd. U kasne sate pred fajront kad su svi već pomalo popili, neki i više nego što bi trebalo, Joška je sa posebnom pažnjom u ruke uzimao legendarnu ploču, jedne od najznačajnijih grupa tog vremena, Pink Floyd, album "Wish You Were Here", stavljao je na gramofon i začili bi se uvodni taktovi  "Shine on your crazy diamond". U dimu jeftiih cigareta, a pušile su se sarajevska Drina, Opatija, Drina bez filtera, dok se točilo vino, a pilo se sve, polako bi svi zanemeli i prepuštali su se magičnim zvucima koji su se širili čardom iz, u to doba, preskupih zvučnika, Mi, "jahači apokalipse za šankom" uglavnom smo pili, zimi - kuvano vino i to "Skadarlija" sladunjavog ukusa, ali i "Banatski rizling" od koga se ,najčešće pravio Hosszú lépés, špricer koji se pravi u čaši od 3dl.

- Tamo smo upoznali Bodeta Sekulića, sećaš se, upitao sam Šoleta.

- Kako da se ne sećam, on je tamo bio kao kustos nekog muzeja, stalno je pričao naizgled neverovatne priče koje smo slušali i uživali nadajući se da će i naša mladost biti barem slično zanimljiva.

Na fajrontu je gazda Joškina mati, često izlazila iz kuhinje sa ogromnom tacnom na kojoj je bilo pregršt kriški 'leba, masti i aleve paprike i sa osmehom govorila, sa izraženim mađarskim akcentom:

- Evo deco za kraj - bećar paprikaš...

Aleksandar Šijačić



 

Postavio: Administrator dana 2024.06.23   |  Ocena:  

 

                                    

 

Glasaj
     

Komentar na ovu vest mogu ostaviti samo registrovani korisnici našeg portala!
 Prijavi se
PESMA DANA

Pretraga
Prenos Skupštine
Partneri
Oglasi
Srbobran.net
Instagram
Termoglas
Reklam Dizajn
Raspored sahrana
Apolon
Pc world
Old Times Pub
King
gold cakes
Minipani
Index
Ignis
Kos
Statistika







Ko je online?
clanova: 0, gostiju: 48
                              
stampaj | Powered by Koobi:CMS 7.72 © Bitskin® Webdesign | Redakcija | Lesezeichen / Weitersagen